Slobodno nam se obratite – rado ćemo odgovoriti na sva vaša pitanja i pomoći vam da pronađete najbolju podršku za vaše dete.
Skrinig instrumenti su se razvili u cilju što ranije identifikacije dece koja ispoljavaju neki problem ili su u riziku da ga ispolje. Koliko je bitno korišćenje skrining instrumenata govori nam podatak da se na taj način identifikuje 80-90% dece, a bez korišćenja skrininga samo 20% dece u periodu prve tri godine biva prepoznato ( da odstupa u nekom segmentu razvoja ili je u riziku da kasnije ispolji kašnjenje).
Najčešće poređenjem sa normativnim standardom, dobijemo skor da li su detetove sposobnosti u granicama normale, blago odstupaju (siva zona) ili se javilja odsupanje za više od dve standardne devijacije ispod (tzv crna zona). Važna napomena :da rezultati ne moraju da budu (najčešće i nisu ) linearno za sve oblasti isto, dešava se da dete pokaže skladne rezultate u jednoj oblasti, dok u drugoj postoji odstupanje. Primer gruba motorika i hod u granicama normale, ekspresivan govor u kašnjenju. Ili kognitivne sposobnosti kasne a receptivan govor uredan. I kod dece tipičnog razvoja, često srećemo da se ne razvijaju sve razvojne sposobnosti istim tempom.
Svrha je višestruka:
Više skrining instrumenata se koristi tako što ih popunjavaju roditelji, a stručnjak skroluje i interpretira rezltate. Ovo je u potpunosti opravdano, pošto se smatra da je roditelj/staratelj taj koji najbolje poznaje svoje dete i koji je najveći deo dana sa detetom. Postoje i oni skrinig instrumenti gde stručnjak popunjava opservirajući dete , ili zadajući mu neki zadatak koji treba da ispuni.
Testovi za procenu razvojnih sposobnosti primenjuju obučeni stručnjaci ( pedijatri, psiholozi, defektolozi ), obavezan je razgovor sa roditeljima, anamneza, opservacija, kao i prisustvo deteta i postavljanje zahteva /zadataka od strane stručnjaka. Svaki zadatak se proba više puta pre nego što se zabeleži rezultat. Pojedini testovi koje primenjujemo sadrže kolonu gde se piše iz kog je pokušaja dete ispunilo zahtev, da li samostalno, uz pomoć. Ukoliko nismo sigurni da dete može da ispuni određeni zahtev, kolona se ostavlja prazna i sledeći susret se pokuša isto. Ovo se radi da bismo smo izbegli loš rezultat, jer se dešava često da dete nije odmah raspoloženo, izgubi pažnju , te u drugoj situaciji pokaže jednostavno bolji skor. Naš zadatak nije da odmah etiketiramo šta dete ne može, već da probamo da izvučemo maksimum , da vidimo do kog razvojnog nivoa je stiglo, odnosno šta dete i koliko može.
Tekst priredila: Gorjana Milosavljević, defektolog-oligofrenolog; specijalizant Rane intervencije u detinjstvu