MUCANJE ILI ZAMUCKIVANJE (DISFLUENTNOST) KOD DECE
Mucanje ili zamuckivanje (disfluentnost, netečnost) kod dece je govorni poremećaj kod kojeg je tok govora prekinut nevoljnim ponavljanjima i produžavanjima glasova, slogova ili reči i nevoljnim tihim prekidima ili blokadama tokom kojih osoba nije u mogućnosti da proizvede glasove.
Veruje se da postoji mnogo uzroka disfluentnosti. Smatra se da neka deca imaju genetsku predispoziciju za ovaj poremećaj a ostali uzroci uključuju psihološku traumu.
Disfluentnost u govoru može izazvati anksioznost, frustracije,napetost, stres. Te emocije izazivaju anksioznost koja sama po sebi pogoršava mucanje. Osoba koja muca takođe može razviti i sekundarna ponašanja kao što su pokreti tela ili strategije izbegavanja specificnih reci I situacija koje satraju teskim. Ti fizički pokreti mogu se javitiu vidu gubitka kontakta očima, treptanja očima, klimanje glavom, ubacivanje postapalica kao – , a, pa, m. Uz sve to mogu se javiti I fizioloske reakcije kao sto su crvenilo,znojenje dlanova,ubrzan rad srca, “stezanje u stomaku I grlu”
Ako se disfuentnost ne povuče spontano tokom detinjstva i ostavi se netretirana, verovatno će nastaviti da bude prisutna u odraslom dobu uzrokujući da osoba doživljava jos vece frustracije i stid kada komunicira.
TIPOVI MUCANJA:
- FIziološko mucanje
Javlja se izmedju druge i treće godine života, kao posledica ubrzanog misaonog toka, gde govorna produkcija ne može da isprati misaoni tok zbog nedovoljnog rečeničnog fonda deteta na tom uzrastu. U govoru dete često zastajkuje, ponavlja pojedine glasove, slogove, reči ili rečenice. - Primarno mucanje
Slično je fiziološkom mucanju, ali su zastoji u govoru više izraženi i češća su ponavljanja glasova i slogova, ali ne i reči. Grčevi prisutni kod ovog tipa mucanja su kloničnog tipa, što znači da dete bez ikakvog napora ponavlja elemente iskaz. Dete nije svesno svog nepravilnog načina govora, niti ga izbegava i ne napreže se u govoru. - Sekundarno ili pravo mucanje
Ispoljava se opštom mišićnom napetošću celog tela, a posebno govornih organa, neskladom između disanja, fonacije, artikulacije i govorno-misaonih tokova. Javljaju se tikovi. Dete počinje da se boji govora i pojedinih govornih situacija, razvija svest o sebi kao osobi koja muca. Javljaju se neadekvatne fiziološke reakcije (znojenje, crvenilo, ubrzan rad srca), emocionalna nestabilnost,i izbegavanje vizuelnog kontakta sa sagovornikom - Akutno ili naglo (abruptno) mucanje
Javlja se kao rezultat povišene emocionalne reakcije na psihičku ili fizičku traumu. Akutno je 7-14 dana od momenta traume zbog toga što se još uvek nije razvilo naučeno ponašanje i drugi propratni simptomi. Zato je potrebno da se roditelji što pre jave logopedu da se mucanje ne bi produbilo.
Psihološka podrška i intervencije usmerene na osnaživanje deteta koje muca pomoći će u ublažavanju simptoma i psiholoških posledica poremećaja te tako doprineti poboljšanju kvaliteta života.