Logoland

MUCANJE ILI ZAMUCKIVANJE (DISFLUENTNOST) KOD DECE

Mucanje ili zamuckivanje (disfluentnost, netečnost) kod dece je govorni poremećaj kod kojeg je tok govora prekinut nevoljnim ponavljanjima i produžavanjima glasova, slogova ili reči i nevoljnim tihim prekidima ili blokadama tokom kojih osoba nije u mogućnosti da proizvede glasove.

Veruje se da postoji mnogo uzroka disfluentnosti. Smatra se da neka deca imaju genetsku predispoziciju za ovaj poremećaj a ostali uzroci uključuju psihološku traumu.

Disfluentnost u govoru može izazvati anksioznost, frustracije,napetost, stres. Te emocije izazivaju anksioznost koja sama po sebi pogoršava mucanje. Osoba koja muca takođe može razviti i sekundarna ponašanja kao što su pokreti tela ili strategije izbegavanja specificnih reci I situacija koje satraju teskim. Ti fizički pokreti mogu se javitiu vidu gubitka kontakta očima, treptanja očima, klimanje glavom, ubacivanje postapalica  kao – , a, pa, m. Uz sve to mogu se javiti I fizioloske reakcije kao sto su crvenilo,znojenje dlanova,ubrzan rad srca, “stezanje u stomaku I grlu”

Ako se disfuentnost ne povuče spontano tokom detinjstva i ostavi se netretirana, verovatno će  nastaviti da bude prisutna u odraslom dobu uzrokujući da osoba doživljava jos vece frustracije i stid kada komunicira.

TIPOVI MUCANJA:

  1. FIziološko mucanje
    Javlja se izmedju druge i treće godine života, kao posledica ubrzanog misaonog toka, gde govorna produkcija ne može da isprati misaoni tok zbog nedovoljnog rečeničnog fonda deteta na tom uzrastu. U govoru dete često zastajkuje, ponavlja pojedine glasove, slogove, reči ili rečenice.
  2. Primarno mucanje
    Slično je fiziološkom mucanju, ali su zastoji u govoru više izraženi i češća su ponavljanja glasova i slogova, ali ne i reči. Grčevi prisutni kod ovog tipa mucanja su kloničnog tipa, što znači da dete bez ikakvog napora ponavlja elemente iskaz. Dete nije svesno svog nepravilnog načina govora, niti ga izbegava i ne napreže se u govoru.
  3. Sekundarno ili pravo mucanje
    Ispoljava se opštom mišićnom napetošću celog tela, a posebno govornih organa, neskladom između disanja, fonacije, artikulacije i govorno-misaonih tokova. Javljaju se tikovi. Dete počinje da se boji govora i pojedinih govornih situacija, razvija svest o sebi kao osobi koja muca. Javljaju se neadekvatne fiziološke reakcije (znojenje, crvenilo, ubrzan rad srca), emocionalna nestabilnost,i izbegavanje vizuelnog kontakta sa sagovornikom
  4. Akutno ili naglo (abruptno) mucanje
    Javlja se kao rezultat povišene emocionalne reakcije na psihičku ili fizičku traumu. Akutno je 7-14 dana od momenta traume zbog toga što se još uvek nije razvilo naučeno ponašanje i drugi propratni simptomi. Zato je potrebno da se roditelji što pre jave logopedu da se mucanje ne bi produbilo.

Psihološka podrška i intervencije usmerene na osnaživanje deteta koje muca pomoći će u ublažavanju simptoma i psiholoških posledica poremećaja te tako doprineti poboljšanju kvaliteta života.